Moje prvo planinarenje, vođeno kartom i crveno-bijelim krugovima, dogodilo se 23.11.2008., par dana nakon mog rođendana. Trajalo je ukupno sat i pol, ne treba ni reći da sam krepao, dobio upalu mišića, šmrckao tri dana, a visinska razlika koju sam svladavao bila je nevjerojatnih 50 metara. Osvojio sam Kaluđerov grob (437 m), jedan od vrhova Moslavačke gore živopisnog i u pjesmama opjevanog imena.
Dva tjedna kasnije, pao je i sljedeći vrh u Moslavačkoj gori: Mjesec (354 m). Kao kikić sam od starijih sumještana slušao o tom tajnovitom mjestu koje je, navodno, vrlo teško naciljati. S preciznom kartom Josipa Koceta nije bilo problema. Iz Baze na Kaluđerov grob i dalje put na Mjesec. Bio sam nagrađen dvostrukom upalom mišića i petodnevnim šmrckanjem.
Tražite smještaj? >>>Provjerite ponudu i rezervirajte odmah!
Ohrabren junačkim pothvatima tjedan dana kasnije jurišao sam na Humku (487 m), najviši vrh Moslavačke gore. S Darkom kojeg sam usput pokupio u kafiću, i njegovom Lajkom, prvi put sam se popeo na vrh neke gore (ne računam Ivanščicu 1994. koju sam osvojio autom). Vrijeme u tim mjesecima dana bilo je milostivo, dakle ne prehladno pa smo još prije Božića osvojili i Vis (444), kontrolnu točku HPO-a. Darko je bio od mene puno ambiciozniji. Ja sam htio prvo uzduž i poprijeko prohodat cijelu Moslavačku goru, ali on je htio dalje. Njegov bezgranični entuzijazam vodio ga je prema drugim planinama. Ideja mu je bila: ok, osvojili smo Moslavačku goru, sad možemo na Mont Blanc.
Ipak, prije Mont Blanca s jednom drugom posadom 22. veljače 2009. uspinjemo se na snijegom i ledom okovanog Sv. Benedikta pored vrh Kolčenica (328 m), naravno, na Moslavačkoj gori.
